Ovako, onako, kakogod. Pisem o svemu sta me fascinira. U stanju sam sebe da navedem na fascinaciju do imbecilnosti. Da gledam u jednu tacku satima dok ne iscrpim zeludac. I onda se jave ideje. Zelje. Za delima. Da pisem o putevima ukrstanja spoljasnjeg i unutrasnjeg sveta. O svakodnevnim radostima. Realno, nekad ironicno i pompeozno. Buntovno. Ja sam tu da bi me neko voleo ili prezirao. Treceg valjda nema. Jer trece ne budi stvarne emocije, vec samo saznanje. Ne zivim za kitch niti vulgarnost, niti spoljasnju ekcentricnost. Moja priroda je bolna i energicna, ali i vredna da se o njoj pise vise. Trudim se da ozivim svet koji se polako radja u meni. Koji vodi ka novim pogledima, novim ukusima, i novim vodiljama ka sreci i uspehu.
obloguz | 23 Avgust, 2008 22:35
obloguz | 08 Decembar, 2007 15:21
I am aroused .
Moj drug je imao akvarijum pun ribica. Buljave ,lepezaste. Kao sve ribice. Nisu cak ni ispunjavale zelje. Jednog dana je najlepsa ribica pojela sve ostale. Bez cistog razloga. Sta je proradilo u toj jadnici lepoj ne znam. Ali dala je sebi za pravo da prozdere ostale. Ova poruka mi stoji na defaultu na msnu i podseca me svaki dan na pitanje koje za sobom mnogo nosi.
DA LI SU SVI LEPI UJEDNO I HANIBALI? Poznat mi je termin hanibala, modernog, svakidasnjeg. Ne onog gde Antoni Hopkins ruchka nechija creva.
Govorim o onima koji indirektno sazvacju nekom srce osecanja, nerve, trud, dovedeu osobu do ludila. Govorim o tim hanibalima, cija energija NAS KIDA. Pa da li smo onda svi kao deca na distanci 50-50 da od sebe stvorimo nadmocjnu konkurenciju ili naprosto obicne konformiste bez zelje za izdizanjem.
Ima neceg i u vaspitanju. A da ne govorim o tome da si svestan kako si vaspitan i da neke prvobitne usadjene vrednosti ne vredi korigovati. One su takve. Stvorene u nama u najboljoj nameri. Ja zahvaljujem mojima sto su me naterali da shvatim da sam ja zapravo dobro dete a ne neko deriste sa ulucnim manirima. E sad to sto psujem i na tren gubim manire to su afekti. I desavaju se iz odredjenog potrebnog razloga da se izrazim sto slobodnije. Ali ja znam moje granice odgovornosti privilegije i zaduzenja. Za razliku od nekih.
Danas je drug na casu pricao o otome kako zeli da ima 6oro dece.. I pomentua je tema nataliteta u Vojvodini i Evropi. Dosli smo do zakljucka, da bela rasa izumire polako. Srbi jos brze. Kao prvo zasto se radja malo dece.. Jedan deo zena abortira(greske, greske,..) pa kasnije kad zele decu ne mogu da ih imaju. Drugi deo ljudi su samozivi. Oni NE MOGU da izdrze decu(zele sav komfor zivota ne zele da imaju besane nocji, imaju tacno sta zele a dolazak dteta bi narusilo tu ravnotezu...itd isl), oni zele da zive luksuzno, da se ne rastegle pre vremena da budu sto duze mladi, trendi a ne da im deca kidaju zivce. Oni koji rode jedno, postanu svesni da ne zele opet kroz sve to da prolaze sa drugim detetom. I onda u Srbiji opada broj dece za 30 000 svake godine. Dok je drugima to san. I sta sad, ovi drugi su ostecjeni ukoliko zele da imaju decu? A ovi prvi su naprosno oboleli do te mere da ne znaju sta je neprocenjivo? I to nema veze sa siromastvom, odmah da vam kazem. Cigani i siptari imaju po desetoro dece a nemaju sta da jedu. Radi se o novcu. O imanju novca. Opet. Sto ga je vise, to smo gori.To smo bezosecajniji. Povrsniji. Usamljeniji. No meni idu na zivce oni koji imaju decu ali ne znaju sta ce sa njom. One debele majke koje na deci lece svoje komplekse i od njih prave manekene, glumce, pevace.. Prihod. Deca u tom dobu ne da ne znaju sta im treba, nego ih je tad najlakse iskvariti i uobraziti. Ali kasnije tek ONI osete nedostatke. Osete vreme koje im niko necje kupiti ili vratiti. Roditelji cesto daju deci brdo nepotrebnih stvari dok prave potrebe... Pa leze negde tamo iza duge...
Kako bi Andricj rekao ,,Coveku malo fali ali mu fali cesto,,
Ponekad je hiljadu puta potrebno reci detetu volim te.. Da ono razume. a ne da umesto njega radimo njegove obaveze. Da ga stitimo od sveta i da ga lazemo. Dete mora znati sta mu pripada i za sta je u kom dobu sposobno. Ali takodje da zna da ima svu ljubav ovog sveta. Jer u suprotnom onda nastane ovo. Odgovor na moje pitanje.. Nastane niz losih generacija ukljucujuci i moju, koji nose breme pomodarskog misljenja i nedostatka empatije. Koji su umisljeni i misle da ce ih u zivotu uvek neko gurati tetoshiti i gledati im kroz prste samo zato sto su takvi kakvi su. Napuderisani, lazno zamisljeni i opsednuti materijanim. Ljudi bez unutrasnje lepote. Ljudi bez maste ideje, vizije i volje. Koji ne znaju sta zele i sta mogu. Koji potiskuju jedinstvenost koja je svakom data. Koji mogu da se trude ali ako sami ne uvide koliko su lose otisli.. Niko ih necje vratiti. Svi mi kolektivno skrecjemo sa puta. I svi mi smo u odredjenom trenutku sposobni da kinjimo nekog na razne nacine. Ne kazem da su svi lepi plitki i bezosecajni umisljeni..Time bih uvredila mnogo ljudi koje znam. Uglavnom su to maske, stitovi nekih dubljih nedostataka.
Retkost su oni koji su svesni svoje lepote ali su na distanci sa njom kad se dovede razum i profesionalnost u pitanje. Oni koji koriste pamet duhovitost i dobru energiju da okupe oko sebe odgovarajuce ljude. Uvek cje biti neko bolji duhovitiji ambiciozniji od nas ali zivimo u takvom svetu gde je i povrh svega toga ipak vazno.. .................biti lep.
obloguz | 04 Novembar, 2007 20:14
« | Maj 2025 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |