Sve je u redu, samo sam iskrvarila do smrti...

Ovako, onako, kakogod. Pisem o svemu sta me fascinira. U stanju sam sebe da navedem na fascinaciju do imbecilnosti. Da gledam u jednu tacku satima dok ne iscrpim zeludac. I onda se jave ideje. Zelje. Za delima. Da pisem o putevima ukrstanja spoljasnjeg i unutrasnjeg sveta. O svakodnevnim radostima. Realno, nekad ironicno i pompeozno. Buntovno. Ja sam tu da bi me neko voleo ili prezirao. Treceg valjda nema. Jer trece ne budi stvarne emocije, vec samo saznanje. Ne zivim za kitch niti vulgarnost, niti spoljasnju ekcentricnost. Moja priroda je bolna i energicna, ali i vredna da se o njoj pise vise. Trudim se da ozivim svet koji se polako radja u meni. Koji vodi ka novim pogledima, novim ukusima, i novim vodiljama ka sreci i uspehu.

category: so blame me for honesty

Krajnje uznemirijucja danasnjica

I am aroused . Moj drug je imao akvarijum pun ribica. Buljave ,lepezaste. Kao sve ribice. Nisu cak ni ispunjavale zelje. Jednog dana je najlepsa ribica pojela sve ostale. Bez cistog razloga. Sta je proradilo u toj jadnici lepoj ne znam. Ali dala je sebi za pravo da prozdere ostale. Ova poruka...
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb